Читај и побеђуј
„Ostati ravnodušan prema knjizi znači lakomisleno osiromašiti svoj život.“
Ivo Andrić
ČITANJE ROMANA I KNJIGA PROZE, pripremanje beležaka za pisanje eseja
(Predlog za vođenje čitalačkog dnevnika)
Prozni tekstovi duži su od lirskih, najčešće utemeljeni na priči (fabuli) pa je o njima, uglavnom, lakše pisati nego o lirskim pesmama. I za pisanje beležaka o proznom delu dobro je odlučiti kojim će smerom krenuti vaše istraživanje – pripremite mapu uma i napišite u središte naslov dela pa izdvajate grane na koje ćete upisivati ono što vas tokom čitanja intrigira,a zatim, povezujte svoje asocijacije. Dobro je razdvojiti u proučavanju elemente koji se tiču analize sadržaja (tema, fabularni tokovi, glavni likovi, karakterizacija/tipovi, mesto i vreme radnje, svrha/poruka/poenta) od elemenata koji su važni za stavranje teksta- kompozicija/siže, vrsta pripovedača, pripovedni postupci (opis, pripovedanje, dijalog, monolog, pripovedačev komentar).
Već prilikom čitanja izdvojite intrigantne probleme i ideje koje želite da komentarišete, koje biste rado prihvatili ili pak raspravljali o njihovoj tačnosti/prihvatljivosti (izdvajajte citate). Uz citate navedite i svoje protivargumente ili obrazložite zašto ideju prihvatate ili odbacujete. Svoje istraživanje dobro je organizovati dvostrukom tabelom (T-tabelom) u kojoj ćete odmah dobiti strukturu pogodnu za raspravljanje, tabela treba da sadrži argument i protivargument onome što je predmet vašeg raspravljanja.
Proučite i nekoliko književnokritičkih zapisa iz predgovora ili pogovora dela koje čitate, potražite ih u istorijama književnosti, na internetu, ali kod podataka ove vrste obratite pažnju na izvore odakle su preuzeti, jer postoji mogućnost da nisu tačni. Izdvojte nekoliko citata koje ćete upotrebiti u razgovoru o delu ili pak pri pisanju školskog eseja. Svakako zabeležite sve bibliografske podatke (ime autora, ime dela/teksta, izdavač, mjesto, godina, važne stranice odabranih citata).
Proučite i biografiju pisca i izdvojte važne biografske podatke i spisak dela kojima je pisac čije delo čitate, dao doprinos nacionalnoj književnosti kojoj pripada ili svjetskoj literaturi.
Pri svom čitanju proučite i ono što od vas očekuje profesorica/profesor (proučite istraživačke zadatke) jer će i čas izučavanja lektire biti usmeren upravo na tu problematiku i ona će se objašnjavati. Verovatno je baš tu autor dao svoj doprinos nacionalnoj ili svjetskoj književnosti kao inovator, vizionar ili pak sveukupnim savršenstvom dela. Na ovaj način čitaćete „s olovkom u ruci“, koncentrisano, delo će vam biti razumljivije i bićete dobro pripremljeni. Dobro pripremljeni uživaćete na času i zaslužiti najvišu ocenu.
KAKO USPEŠNO ČITATI DRAMSKE TEKSTOVE? Pokušaj ovako:
Najprije treba dobro proučiti popis dramskih likova i uočiti strukturu dramskih odnosa (dramska geometrija), uočiti ko su rođaci, prijatelji, ljubavnici i sl., koliko imaju godina, kakvog su društvenog statusa. Potom treba uvideti događa li se radnja u sadašnjosti ili prošlosti, je li ta prošlost naznačena godinom ili je reč o mitskom vremenu, neodređenom vremenu? Treba obratiti pažnju i na vremenski raspon – je li to drama u kojoj imamo jedinstvo vremena, mesta i radnje ili nije? Pokušajte već pri upoznavanju lica uočiti je li neko lice izdvojeno u naslovu, podatke o njemu temeljno proučite.
Tek nakon što upoznate popis dramskih likova, pristupite čitanju drame. Uočite spoljašnju strukturu (broj činova/prizore/slike), a onda se pozabavite unutrašnjom (odnosima lica i izvorima dramskog sukoba). Poslužite se aktantskim modelom u kojem u središte stavljate lice koje ćete proučavati uz njega dopisujte iznad njegove motive (levo), ciljeve (desno), ispod pomagače (levo), suparnike (desno). Prikazati glavna lica drame pomoću aktantskog modela u duhu Greimasove strukturalne semantike koji obuhvata šest funkcija: Subjekta (S) koji, vođen nekom silom, motivom, idejom (Adresant, A1), žudi nekom cilju (Objektu, O). Čini to u nečiju korist (Adresat, A2), a u svom djelovanju ima Pomoćnike (Po) i Protivnike (Pr).
I drama ima svoju idejnu strukturu – proučite koje su ideje sukobljene i kako se one realizuju u sukobu lica. Zapišite kojoj dramskoj vrsti delo pripada i potkrepite to primerima iz teksta ( T-tablica: definicija – tvrdnje).
Proučite biografiju pisca i zapišite važne biografske podatke.a
Ako ste pogledali neku pozorišnu predstavu prema dramskom tekstu koji čitate uporedite je sa pročitanim tekstom.
Uočite šta je reditelj promenio ili drugačije interpretirao. Razmislite kakva biste vi rešenja ponudili?
To je polazište za pisanje dobrog komparativnog (upoređivačkog) i raspravljačkog eseja. Proučite i književnokritičku literaturu (kritičke tekstove, predgovore i pogovore), izdvojte važne citate u kojima se uočava doprinos dramskog pisca nacionalnoj ili svetskoj književnosti i pozorišnoj umetnosti.
ČITANJE PESNIČKE ZBIRKE I BELEŽENJE (pripremanje za pisanje eseja)
Pokušajte, dok čitate pesničku zbirku, da otkrijete šta povezuje veći broj pesama te zbirke, šta im je zajedničko (tema , motivi, forma, stih, upotreba stilskih figura, odlike pravca ili epohe kojoj autor pripada…). Napravite umnu mapu na kojoj će se naći pojmovi, ideje, citirani stihovi koje ćete povezivati prema svojim asocijacijama, a sve će funkcionisati kao vaš podsetnik i lakše ćete uočiti veze među pesmama zbirke, neke ćete veze sami otkriti i napraviti.
Kad organizujete umnu mapu, zabeženim ličnim zapažanjima o pjedinim pesmama iz zbirke pridružite dokaze iz pesama (citate, stihove). Svakoj belešci pridružite barem jedan citat, izdvojite li više citata, lakše ćete birati one koji će vam koristiti pri pisanju školskog eseja. Možete slobodno koristiti i neke književnokritičke tekstove (recimo književnokritičke tekstove u predgovoru), pažljivo ih pročitajte i izdvojte one citate koji će potkrepiti vaše tvrdnje o pesniku. Proučite i biografiju pisca i zapišite najvažnije podatke (gde je i kada rođen, koje je književne vrste stvarao, koja su njegova dela najznačajnija i za pamćenje, čime je zadužio nacionalnu ili svetsku književnost).
Pripremili ste sve potrebne materijale za pisanje eseja o pesničkoj zbirci. Sad treba odlučiti čime započeti esej – analizom izabranog detalja (induktivno-deduktivna metoda) ili pak zaključcima o pesniku pouzdanih autoriteta (kritičara i drugih koji su pisali o poeziji pesnika čije ste pesme čitali) do kojih ste došli proučavajući književnokritičke tekstove (deduktivno-induktivna metoda). Pri pisanju eseja vodite brigu da svaka početna rečenica bude usklađena s prethodnom uvodnom i zaključnom rečenicom. Esej možete započeti i citatom koji će biti ideja vodilja ili ideja koja će ojediniti sve ono o čemu ćete pisati. Uslov za nastanak dobrog eseja je dobra priprema. Pripremite se beleženjem i misaono-emocionalnim angažovanjem.
U svesci za školsku lektiru treba voditi računa o pravopisnoj i gramatičkoj tačnosti. Proverite tačnost! Ako niste besprekorni, još imate prostora da ispravite greške – rad na ovaj način tek je vežba za „nastup“ na času i dokazivanje da ste pesnika i njegovo pesništvo upoznali.
Uvek konsultujte nastavnika, koji vam može pomoći oko literature koju treba koristite i koja vam može pomoći. Istraživačke zadatke koje nastavnik daje proučite, jer ćete rukovođeni zadacima pažljivije čitati i biti upućeni na najznačajnije. Uvek zabeležite i sopstvena zapažanja, stavove i osećanja jer su oni suština čitanja poezije. Poezija nudi osećanja, smislove i značenja, ali i navodi da ih otkrivate u sebi.
NAPOMENA
Korisne istraživačke zadatke, koji će ti pomoći da predanije i pažljivije čitaš dela sa spiska lektire, možeš pronaći na blogu Lektira je u modi. Mnoga dela (zbirke pesama, pripovetke, romane, drame…) naših pisaca u digitalnoj formi objavio je Microsoft u saradnji sa Univerziteom u Beogradu pod nazivom Antologija srpske književnosti. Zgodan je onaj poznati slogan „Ko čita pobeđuje“, sledite ga i primenjujte kako biste pobeđivali u mnogim narednim bitkama, prvenstveno duhovnim. Srećno!